ŠANDALJA
, (tal. San Daniele) bogato višeslojno paleontološko, arheološko i kulturno-povijesno nalazište nalazi se rubu Valturskog polja. Najstariji tragovi prisutnosti čovjeka iz roda homo potječu iz sustava pećina i podzemnih špilja, a datiraju se prije 800.000 godina. Paleolitički lovci nastanjivali su ovaj prostor u dugom vremenskom razdoblju, a u tzv. Šandalji II pronađene su kosti čovjeka iz skupine Homo sapiens fossilis kromanjonskog obilježja i datiraju se prije 12.320 godina. Izgradnjom vojne utvrde 1877. uništeni su ostaci brončanodobne gradine čiji su stanovnici bili pokopani u groblju uništenom radom kamenoloma. Kamenolom je po svemu sudeći bio aktivan i u rimsko doba kada je u plodnoj okolici živjelo više villa rustica (Peličeti). Intenzivno korištenje prostora izbrisalo je tragove, kako antičke i kasnoantičkih građevina ali i kasnoantičke-ranosrednjovjekovne crkve Sv. Danijela po kojoj je uzvisina dobila ime.

NEZAKCIJ, Nesactium, Vižače, Vizače, važan prapovijesni, antički, kasnoantički i ranosrednjovjekovni lokalitet. Od njegovog ubiciranja početkom 20. stoljeća, Nezakcij predstavlja jedno od najvažnijih lokaliteta Istre i sjevernog Jadrana. Život na položaju s izvrsnim strateškim karakteristikama ovdje je postojao već tijekom neolitika, no njegov procvat doživljava u prvom tisućljeću kada postaje jedno od najvažnijih histarskih uporišta koje je ostalo zabilježeno u rimskoj historiografiji (Tit Livije) po posljednjim borbama Histra i rimske vojske u proljeće 177. g. pr. Kr. Istraživanja u Nezakciju tekla su povremenim kampanjama iz kojih su izlazila neprocjenjiva bogatstva kako u materijalnom tako i u duhovnom smislu. Iz razdoblja prapovijesti najcjelovitiju sliku imamo iz analize grobova. Bogatstvo grobnih priloga često nadmašuje očekivanja (situla s prikazom pomorske bitke). U luku Budava pristajali su brodovi iz cijelog Sredozemlja i donosili luksuznu robu koja svjedoči o bogatstvu njegovih stanovnika. Tijekom 1. stoljeća Rimljani su na zgarištu slavnoga grada izgradili novo naselje, Res publica Nesactensium, koji je s forumom, hramovima, javnim i privatnim zgradama, termama, nekropolama, imao sve atribute antičkog grada. Dolaskom kršćanstva u Nezakciju se grade dvije bazilike ali početkom 7. stoljeća naselje je srušeno avaro-slavenskim napadima. Ono će dugo biti zaboravljeno, a njegove ruševine poslužit će kao otvoreni kamenolom za izgradnju novih srednjovjekovnih naselja u okolici (Valtura, Muntić). Danas Nezakcij kao otvoreni arheološki park  predstavlja bogati potencijal za razvoj Općine i šire zajednice.

SVETI STJEPAN, (tal. San Stefano) ostaci antičkog obalnog lokaliteta nalaze se sjeverno od Uvale Kala. Radi se o rustičnoj vili s cisternom, koja je dijelom sačuvana. Na ruševinama rimske građevine nastalo je potom ranosrednjovjekovno naselje s crkvicom, koja nije sačuvana. Zanimljivo je da se u crkvi služba Božja obavljala do prošlog stoljeća, a komuna se brinula o svjetiljki koja je, uzdržavana uljem, danonoćno plamtjela, simbol vjere i blagohotan znak brodovima. Postoji šišanska narodna pjesmica koja se povodi ovom činjenicom i recitira:
Anche a Sissano
gavemo 'l faro
che ne fa ciaro
che paga 'l comun

(I mi imamo svjetionik
koji plamti
koji gori
komuna se za to bori)

SVETICA, Monte Madonna, Monte della Madonna, visoko je brdo koje se svojim impozantnim položajem nametnulo nad cijelim prostorom južne istočne obale Istre i plovnim pravcima  duž istočne obale Jadrana. Prapovijesna gradina, na njoj su tragovi antičkih i ranosrednjovjekovnih građevina, a krajem 19. stoljeća austrijska je vojska izgradila snažnu utvrdu, čiji su dijelovi i danas dobro sačuvani, jer je vojska držala taj položaj do 1991.

CESARE ROSSAROL, olupina talijanske lake krstarice u moru kod rta Marlera. Izgrađen u Sestri Ponente kraj Genove 1914. godine, dužine 85 m, širine 8 m. Sudjelovao je u operacijama tijekom prvog svjetskog rata, a po njegovu završetku isplovio je iz Pule 16. studenog 1918. prema Rijeci. Kod rta Marlera naletio je na protubrodsku minu i potonuo za svega nekoliko minuta. Poginulo je 98 članova posade, a tridesetak ih se spasilo. Na mjestu gdje je dio preživjelih doplivalo do obale, na rtu Munat veliki, postavljen je spomenik poginulim mornarima, koji je obnovljen 2003. godine. Olupina leži na dubini od 50 m, u dva dijela koja su međusobno udaljena oko 300 m, jer se trup od eksplozije mine raspolovio. Inače, Cesare Rossarol rođen je u rimu 1809. Godine. Rodoljub, s dvojicom istomišljenika pokušao je 1930. ubiti Feridanda II, uhvaćan je, osuđen na doživotnu robiju te je 1848. oslobođen. Godinu dana nakon toga poginuo je u prvom ratu za nezavisnost Italije pred samom Venecijom.

PUNTA ULJEVA, dva antička brodoloma na pličini izvan rta na južnom kraju luke Kuje, nazvana su Punta Uljeva A i B. Prvi predstavlja ostatak trgovačkog broda s teretom amfora iz 1. stoljeća pr. Kr. do 1. stoljeća po Kr., i devastiran je. Drugi brodolom je slabije sačuvan, oko 150 m od prvog, ali na istoj pličini, imao je teret kasnoantičkih amfora afričkog podrijetla, iz 4-5. stoljeća. Oba su potonula na dubinu od oko 6 m, a brodski trupovi nisu sačuvani. Slabo je sačuvan i teret, koji je razasut po škrapama. V. Monti tvrdi da je na ovom mjestu postojala antička vila Giulia Frontona, odakle izvodi i ime rta.

KOSTANJICA, Kostanjevica (tal. Castagna), napušteno srednjovjekovno selo kraj Valture, jedno od najvažnijih između 12. i 16. stoljeća. Spominje se u pisanim vrelima kao Vicus Castaneus od 1150., u posjedu ravenskog nadbiskupa. Mletački inžinjer Zuan Antonio dell'Oca na svojoj mapi Puljštine bilježi da Kostanjica ima pet lokvi, četiri šume, dva izvora, te po jedan bunar, preseku i proštinu. Selo napušteno oko 1585. godine zbog posljedica demografskog kolapsa koji je tada zahvatio cijelu Puljštinu. Danas je sačuvana samo crkva Blažene Djevice Marije iz 16. stoljeća, jednobrodna građevina s polukružnom apsidom i preslicom na pročelju. Ona pripada župi Muntić, kojoj je pripojena prije osnutka Valture, jer su se preživjeli stanovnici Kostanjice upravo ondje preselili. Nalazi se kraj lokve oko koje su tragovi srednjovjekovnog sela. Na pročelju je ugrađen ulomak gotičkog natpisa iz 1300. godine. Prema nekim autorima, crkva je prvobitno bila posvećena sv. Germanu, ranokršćanskom pulskom mučeniku, no to nije potvrđeno u izvorima. Crkvica sv. Gala, koja je bila smještena pokraj groblja i spominje se 1472., više ne postoji.

VRČEVAN (lat. Orcivanus), arheološko nalazište i ranosrednjovjekovno selo kraj Ližnjana (na granici prema opć. Medulin), s tragovima neolitičkog naselja, brončanodobne i željeznodobne gradine (s nekropolom), a spominje se u ranosrednjovjekovnoj listini Rižanskog placita iz 804. godine kao Casale Orcionis. Od 12. do 17. stoljeća izvori mu ime navode kao Orcevanus / Urcivanus, i u posjedu je pulskih plemićkih obitelji i biskupa, a nakon toga je naselje napušteno kao posljedica kužnih epidemija koje su u 16. i 17. stoljeću harale južnom Istrom. Danas nema vidljivih tragova nekadašnjeg naselja, već je to jedan od povijesnih lokaliteta – svjedoka nekadašnje naseljenosti i pulsirajućeg života u južnoj Istri.

KARGADUR - Japlenica, nalazišta na samom jugu Općine istraživana su na više lokacija u više navrata i ustanovljeno da se radi o postojanju jednog ili više prapovijesnih nalazišta ključnih za proučavanje neolitizacije sjevernog Jadrana. Materijalni nalazi iz kojih pored uobičajenih predmeta od keramike, kamena i školjaka, izdvajamo brojne karbonizirane ostatke sjemenki i žitarica, udice, datiraju nalazište u razdoblje ranog neolitika i bakrenog doba. Pronađeni su i sačuvani ostaci ljudskih kostiju za koje se smatra da predstavljaju najstarije sačuvane grobove na području Istre (parcijalno sačuvani ljudski ostaci – grob 1; dvostruki ukop odrasle ženske osobe i djeteta – grob 2) okvirno datirani u ista razdoblja. Na položaju Japlenica, sjeveroistočno od Kargadura, uz samu morsku obalu, zabilježeni su i pronađeni ostaci prapovijesne naseobine iz ranog brončanog doba.


Literatura:
ALBERI, D., Istria, storia, arte e cultura, Trieste 1998.
BEKIĆ, L., Najnovija podmorska rekognosciranja podmorja Istre, Histria Antiqua 21, 2012, 581-597.
BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, K., Gradine Istre – Povijest prije povijesti, Knjiga 6., Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula 2007.
BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, K. i MATIJAŠIĆ, R., Iz najranije prošlosti Ližnjana i okolice, Područje općine Ližnjan kroz prapovijesne i antičke ostatke, Ližnjanski zbornik, Knjižnica ACTA 3, Pazin 1997., 11-29.
KOMŠO, D. Kargadur, Hrvatski arheološki godišnjak 4/2007, 257-260.
MATIJAŠIĆ, R., Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium i njihova naseljenost od I. do III. stoljeća, LG, VI, Zagreb 1988.

Općina Ližnjan

lznjan grb

Adresa: Krasa 7, 52204 Ližnjan
Tel: 052/578-082
Fax: 052/578-002
Mail: opcinaliznjan@liznjan.hr

Radno vrijeme sa strankama:
Ponedjeljak 07:30-10:30
Srijeda 11:00-16:30
Petak 07:30-10:30
Pauza za marendu 10:30-11:00


Kontakte jedinstvenog upravnog odjela možete pronaći OVDJE.

Komunalni red

komunall

Vidiš problem koji se nalazi u domeni komunalnog redara? Kontaktiraj ga odmah putem web aplikacije!

Kalendar događanja

kalendar

01.05.2017.    1. MAJ, Svetica
13.05.2017.    Jadreški
28.05.2017.    Run 4 Teran, Šišan
17.06.2017.    Jug na dva kotača
24.06.2017.    20.godišnjica KUD Kuje

eu bb

Glasilo općine Ližnjan

kronike

Ovdje možete preuzeti glasilo općine Ližnjan.

GIS Portal

gis

Pogledajte prostorni plan, katastar, imena ulica i kućne brojeve...

Meteo Stanica

meteo

Naša prva meteorološka stanica u općini nalazi se na školi, koja već godinama obnavlja svoj eko status i velika mi je čast da kao kumovi škole možemo ovom donacijom, između ostalog, proširiti i djelokrug rada Eko patrole i Eko škole.

Pratite Načelnika na Facebooku

euf